Mito Matija i Lopovi

×

Kad mi nije dobar dan
Bolje da ne idem van
Noge mi ne idu pravo
To nije zdravo

Kad me nađe, ne pušta
Trebam nešto, makar šta
Svi se ljudi čine strano
Kad se dignem rano

Kad mi nije dobar dan
Sve tablete niže dlan
Nemam riječi, komentara
Kao moja stara

Opljačkat ću apoteku
Izvršit ću harakiri
Nemam šta da drugo radim,
Kako da se smirim

Osijek - Sarvaš - Subotica
Ne smeta mi ni granica
Pijem dokle piti imam ja

Sude meni ljudi često:
“Na cesti mu nije mjesto”
Al meni je samo duša bećarska

Kupa - Drava - Žrnovnica
Slunj - Korana - Koprivnica
Dug je put, al bez cestarina

Šta god date nije sića
Možemo i bez kafića
S nama je uvijek dobra zabava

Čuvaj glavu kratkih pića
Starih žena i vrtića
Šteta vreba sa svih strana

Dobra glazba dobra priča
Manje para, a više pića
Možemo i do Sudnjeg Dana
S nama je uvijek dobra zabava

Mažemo i do Sudnjeg Dana

                

Međusobnost je uvjet života
mi u njemu i mi sa svim.
A sada fali posljednja riječ
za nas.

“Ne” - to je rijedak kraj
jer riječi su za trošenje.
Neznam što me tjeralo da slušam
tebe da mrziš tebe
tebe da mrziš sebe.
Moj grijeh
Moj grijeh
Moj preveliki peh.

A sada fali posljednja riječ
za nas.

Ko je ko
i ko je kome
i šta ću ja u svemu tome?
Šta je sve i šta je ništa
i zašto živimo u svijetu bez središta?
I kako mi da damo ako nisu nama,
a razgovori su galama?

Svaki dan je duži, al ja nemam vremena.
Čuvam živce, ali zapravo se mrzim.
Ti lomiš srca, a ja lomim prste u tuđoj čipki.

“Get together one more time”


                

Kako se ožive već potrošene riječi
kad se napričaju takve priče
kakve zabavljaju svako mlado srce
ali ostatku tijela ne gode.
Nisam tu da ispovjedam greške
niti ispravljam tuđe Drine
ali neke stvar vrijede se podijeliti
makar intimne su prirode

E, da me bivša vidi sada...

Kako podijelio sve muke sam na pola
i steko dobre uslove
i ne tražim zaboravljene želje
kroz neke tuđe ruke.
Više ne glumim da bi zadržao druge
dok najbolje moje miruje
i zaboravlja se u postelji vrućoj
a mukom onda vraća se

E, da me bivša vidi sada...

Svi slušaju moje nove pjesme
i prsti se ne stide
grabiti ono što ih zove
i sve što svrbi moje udove. 
I što mojoj zemlji nevidi se kraja
i samo brojim veće ulove
a štogod liježe među moje dvije ruke
prema mojoj volji ravna se.

                

O Beatrice pjeva Aleghieri
O Dulcinei pjeva tko stigne

Ona kaže da se neće ševit
Ona misli da ne konam blef
Ima dečka koji nije šerif
a mene gleda kao da sam beg

I svakog dana traži tko je treći
Al uvijek kaže jedno blago ne
I protestira da ništa nebi
Al jedva čeka da ti uzme sve

O Beatrice pjeva Aleghieri
O Dulcinei pjeva tko stigne

Oko cijeni kompozicije i boje
(slike, oči, boje)
Kako ga hraniš takvo postat će
(stvari navike)
Al njene slike se ne broje kao riječi
(i nisu razgovori)
I nezamjenju rečenice
(nema točke)
Ona nezna da je teško biti pjesnik
(biti pjesnik)
I nikad nebi znala utješit me
I zato neću dat joj blizu sebi
Bez preferirane predigre

O Beatrice pjeva Aleghieri
O Dulcinei pjeva tko stigne

                

Jedan čovjek i jedna žena -
on traži zraku sunca ispod njenih sjena,
ona traži da ne traži ono što joj treba,
njihove duše nose rupe ispod uspomena.

Ruke se pružaju da okove na drugima zatvore,
ruke grade zid da leđa se za potporu naslone,
a njihov rad je kao rad koji u pokretu nestane
kad takne glinu čije tijelo u nešto predivno pretvore.

Ona se pruža kao pustinja sa tisuću brijega,
njen glas prenosi nevinosti prvoga snijega
njen pokret traži umjetnost u središtu svega
i rijetko kada zastane da pokrene njega.

Plamen je svijeće kao kap i on se bori za opstanak,
njegovi sati broje misli koje odgađaju počinak.
Tako i mi čekamo da nam ova sumnja posustane,
kao da cjelov već kad počne ima i tren kada nestane.

                

Romeo, Romeo Romeo -
Vrag te odneo!
Koliko puta si se krio
sa sjenama u njenoj sobi?

Sad je po mom
i nisi više snjom,
al u nekim satima
malo to znači.

Kada pomislim šta je bilo u tom mraku,
kao da nosim tuđa crijeva u stomaku,
ko da propustio sam brda i doline
dok maštao sam kako napunit tribine.

Kišna je noć i ubojito sijeva.
Pod uličnim svjetlima Romeo rekvijem svoj pjeva.
Slušaj me sad, jednom reći ću ti ženo,
Romeo na kiši boja beton u crveno.

Nočas Romeo umire.

                

Ti si zrela cura al se bojiš mraka
Tvrdi orah ali ave te škaklja
Jaka žena koja voli plakat
Stalno pleše ali mrzi skakati

Imaš ambiciju bit advokat vragu
Zato naša kuća neće imat vagu
Al imat ćemo bar dvije-tri sobe
I podrum prepun male robe

Kraj ogledala ćemo objesit platna
Lepeza šminke će ti biti zlata
Tvoji radovi će biti sjajni ali vjerovatno ostat tajni

Sva si retro ali jako mondiš
Funky koracima kolo vodiš
Jako voliš one dvije-tri cajke
Satan valja ali ne i Majke

Svaki dan ti traje četrdeset sati
Voliš trošit ali ne i platit
Kasniš kao da si prva dama
Imaš isprike ali nemaš srama

Tvoji polovu su sirće-šećer
Jutro služi da produži večer
Volim glumit sa mi nije stalo
Al parkirao sam, lane moje malo

Dim u zraku - džus u votki
Kratki živci - dugi nokti
Dugo traje - puno troši
Opet kasni - nema kostim
U njenoj kući svi su gosti

Dobro jutro - cigar, kava
Dva Brufena - “Već sam zdrava”
“Daj još jednu, nije malo”
“Tebi ‘opće nije stalo”

                

Moje srce - stara brava,
teško pušta ključ u vrata.
Njen je oblik poput sata
što pijeskom broji odlaske.

A kada nađe, više ne pušta
onog što odškrinuo ih je
makar na tren.
Da ispušim nebi bilo fer.

Ako je ljubav neka tajna, 
od koga da ju čuvam ja?
Jer ako minusi se pamte 
ostat neću dužan, znam.

Ako je ljubav neka tajna,
na koga da računam ja?
Jednome nositi je teško
što je namenjeno za dva.

Moja pamet slabo pamti 
i sugo čeka da se vrati.
Kada mislim da te pratim
ona pridodaje ti propuste.

Nemam vjere, nemam brige,
nemam želju silit neki smisao.
Kao da znam da sve će ostat iza nas.

Ako je ljubav neka tajna,
na koga da računam ja?
Jednome nositi je teško
što je namenjeno za dva.

Ako je ljubav neka tajna
(Ako je ljubav neka tajna)
briga me neki ona zna
(na koga da racunam ja?)
da moje srce nije hladno
(Jednome nositi je teško)
Nego umorno od pucanja.

                

Svako jutro
Sve novine pišu istu stvar
Sve budale za volanima
Svako veče konobari rade istu stvar
Nazdravljaju sa jaranima

Svako veče cesta Osijek-Klisa-Trpinja
Uvijek isto uvijek prazno
A jednog dana poslje svirke probat ću i ja
Vozit pijan al neću glasno

Vozim pijan
A onda rigam
Ne zamaram se sa žmigavcima
Vozim pijan
A onda rigam
I vjerujte mi da nemam briga

I nikada me ne uhvati ruka zakona
Nikad se ne borim s kaznom
A svako jutro kava, brufen, crna kronika
A ja nisam ništa sazno

Vozim pijan, a ona riga
Ne zamaram se sa žmigavcima
Vozim pijan, a ona riga
I vjerujte mi da nemam briga

                

Ti za mene činiš sve
al ne to što važno je
a već sam s tvojih usana
dosta priča popila.

Ne bi bio tolik grijeh
što me još tjeraš na smijeh
da iza tvoga osmijeha
nijenslava utjeha.

Nikad ne govoriš da me voliš
ližeš rane pa trljaš sol.
Kriješ jer ne možeš da odoliš
koliko lijepo je biti moj.

Ajde!

Ne pitaj što nedostaje
u mojim rukama.
Ne traži nove dokaze
i ne sumnjaj u što znaš.
Riječi slabo govore -
žive u svim ustima,
a znače najmanje
kada se od njih zahtjeva.

Nikad ne govorim da te volim
pjevam vjetru svoju bol.
Pijem jer nemogu da prebolim
što nikog nemam na mjestu tvom.